Na visini od 3.812 m, u središtu velike visoravni, smešteno je prelepo jezero Titikaka. Jezero čija je sudbina neraskidivo povezana sa stanovnicima priobalja, drevnim indijanskim narodom Ajmara.
Vekovima su Ajmari gospodarili ovim oblastima u savršenoj harmoniji sa prirodom. Tek 1535. godine španski konkvistadori u potrazi za zlatom dolaze do ovih prostora. Iako ne previše zainteresovani za prirodne lepote bili su impresionirani slikom koju vide: plavim jezerom sa svih strana uokvirenim visokim planinama prekrivenim svetlucavim snegom i ledom i živopisnim čamcima od trske koji prevoze lokalne stanovnike po njemu…
Život na visini
Velika nadmorska visina i velika vodena površina na njoj uslovljavaju život Titikake. Čak su i stanovnici koji žive oko njega drugačiji, priroda im je podarila veći kapacitet pluća i srca kako bi se prilagodili na surove životne uslove i smanjeni sadržaj kiseonika u vazduhu.
Jedan od najčešćih podataka u literaturama o Titikaki jeste podatak da je to najviše plovno jezero sveta. To je samo delimično tačno. Ovo jezero jeste najviše na svetu gde je moguća plovidba većih plovnih objekata. Prvi takav je dovežen na visoravan u delovima i prvi put je zaplovio jezerom 1862. godine. Tak parobrod je posle 100 godina otišao u penziju a danas moderna plovila krstare njegovim trasama spajajući nekoliko većih paruanskih i bolivijskih luka na njegovim obalama.