U najstarijoj srpskoj gimnaziji, u Sremskim Karlovcima, u kojoj se Aleskije (Branko) Radičević školovao od 1835 – 1841. godine, svečano je otvoreno 47. Brankovo kolo, najveća pesnička i kulturna manifestacije te vrste u nas i u regionu. Čuveni festival otvorio je ugledni književnik Milisav Savić svojom besedom o Branku Radičeviću.
Pored ostalog, Savić je nadahnuto rekao: „Kad se kaže Branko, odmah se pomisli – pesnik. A da bi to bio, mora da bude lep i mlad. Uostalom, takav, lep i mlad, bio je i njegov daleki predak Orfej. U homerovskim godinama piše se neka druga vrsta književnosti, lirika pripada mladosti. I zato veliki liričari, od Sapfe do Puškina, od Šelija do Miljkovića, nikad ne stare: uvek ostaju mladi. Samo u Arkadiji stanuje ljubav. A ljubav ne može bez igre, nestašluka, pocikivanja, radosti . Branko se pretvara u stražilovskog satira, s čijih usana kaplju vino i med. Branko stavlja znak jednakosti između poezije i ljubavi, poezije i življenja, poezije i umiranja. U dodiru sa pravim životom, pesnici sagorevaju kao leptirice na sveći.“
Na Svečanom otvaranju 47. Brankovog kola uručena je međunarodna nagrada „Branko Radičević“ ruskoj pesnikinji Olgi Martinovoj. Za ovu priliku Brankovo kolo je štampalo knjigu pesama i eseja ove ruske pesnikinje, „Poruka u boci“, u prevodu Verice Tričković. Nagradu je uručio Nenad Grujičić, a laureatkinja Olga Martinova je, u znak zahvalnosti, govorila o lepoti i značaju Brankove poezije i pročitala Brankovu pesmu „Kad mlidijah umreti“ na ruskom jeziku u prepevu Ane Ahmatove.
Nastupili su ugledni i nagrađivani pesnici različitih generacija, nadahnuto kazujući svoje najbolje pesme: Andrej Jelić Mariokov, Ivan Negrišorac, Nenad Šaponja, Zoran Hr. Radisavljević, Jasna Milenović, Verica Tričković, Irena Plaović, Ivana Stojić i Miloš Puđa.
Dramski umetnik Vico Dardić, aktuelni dobitnik „Velike povelje Brankovog kola“ za životno delo, nadahnuto, i samo njemu svojstvenim darom, govorio je antologijsku Radičevićevu pesmu „Kad mlidijah umreti“. Mlada operska umetnica, Hristina Spasić, u kalvirskoj pratnji talentovanog Stefana Jančića, otepevala je poznatu kompoziciju „Marika“ Miloja Milojevića.
Na tragu srpskog nematerijalnog kulturnog nasleđa, ženska pevačka grupa čuvenog beogradskog Ansambla „Kolo“ izvela je staru slavsku pesmu „na bas“ – „Raslo je drvo topolovo“ iz sela Gornja Crnuća pod Rudnikom.
Sutra, na vrhu Fruške gore, na Stražilovu, pored Brankovog spomenika od kamenih kocaka planina gde žive Srbi na Balkanu, podignutog 1885. godine, biće obeležena 135. godišnjica prenosa zemnih ostataka Branka Radičevića iz Beča na Stražilovo. Sveću će zapaliti i cveće položiti na grob pesnik Ranko Čolaković, a glumac Boško Petrov kazivati Brankovu pesmu „Kad mlidijah umreti“. Kod „Brankovog čardaka“ svečano će biti uručena nagrada „Stražilovo“, a potom će biti održan „Pesnički mitnig“ na kojem će nastupiti četrdeset pesnika: Olga Martinova, Stevan Tontić, Anđelko Anušić, Živko Nikolić, Dragica Stojanović, Ivan Lalović, Saša Nišavić, Ivan Despotović, Julija Kapornjai, Rastko Lončar i drugi.
Izvor: www.brankovokolo.org