Petak 19, subota 20, nedelja 21. april, Mala sala
POSLEDNjI SRBIN U HRVATSKOJ
Srbija, Hrvatska, 2019.
U budućnosti, nakon bankrota Hrvatske, stanovništvo se suočava sa velikim klasnim razlikama. Mala grupa bogatih postala je još bogatija, a siromašni su još siromašniji. U vremenima u kojima je voda dragocenija od nafte, moćnici ne prezaju ni od čega kako bi je se domogli i spremni su da ubace i zombi-virus u nju!
U centru priče je zagrebački bonvivan Mića (Krešimir Mikić) čija se svakodnevica odvija između salona za masažu, restorana i bioskopa, u kojem redovno prati filmski serijal svoje omiljene glumice Franke Anić
(Hristina Popović). Zombi-epidemija zateći će ga potpuno nespremnog, ali praćen svojom filmskom heroinom on se probija kroz svet zombija s jednim jedinim ali teško ostvarivim ciljem: preživeti!
Subota, 20. april, 18.00, Letnja scena
Radionica
AKADEMIJA SVITACA
Završni performans
Umetnici:
Neda Kovinić, vizuelni umetnik
Adrien Gome (Adrien Gaume, Fr),
koreograf i umetnik plesa
Siv Briz (Syv Bruzeau, Fr),
asistent korografije i plesna umetnica
Ajumi Tojabe (Ayumi Toyabe, Jp), plesna umetnica
Ostali plesači su pozvani putem otvorenog poziva.
Akademija svitaca okuplja međunarodnu grupu umetnika savremenog konceptualnog plesa, koji će istraživati pokret i kompozicije plesačkih tela u urbanom DKSG-a. Istraživanje polazi od referenci na Pazolinijev poetsko- kritički tekst “Nestanak svitaca“. Njegova metafora se može aplicirati i na savremno doba. Prepoznajemo u tom ekološkom fenomenu sliku nestajanja humanih, društvenih, ekoloških vrednosti usled dominacije kapitalizma.
Plesno istraživanje će se dešavati u kontekstu utopijskih paradigmi socijalističkog modernizma arhitekture Studentskog grada, koji je podignut u vremenu kada su studenti i edukacija bili u fokusu društvenih ideala, sa podsticanjem internacionalnog povezivanja studenata i saradnje. U tom svetlu, ovaj plesni performans traga za povezivanjem i dijalogom između samih umetnika, publike, prostora. Plesni jezik će polaziti od buto avangardnog plesa i drugih eksperimentalnih pristupa pokretu. “ Suština svitaca je još uvek u zajedničkom sećanju ljudi, iako
ono nestaje. Jedan od načina, fenomenološki, da se nahrani sećanje je da se imaginacija proširi! Stoga planiramo da predložimo neke plesne slike svetlosnih staza koje se odnose na naš nedostatak pažnje prema
njima… „
Adrien Gome, koreograf o projektu Akademija svitaca (prevod N.K.)
Izvor: DKSG