Kako je izmišljen bicikl

Bicikl se u pravom smislu prvi put pojavio 1817. godine.

0

Bicikl je drumsko vozilo sa dva točka koje se pokreće snagom i mišićima vozača. Najstarije spominjanje bicikla potiče od prije više hiljada godina! Postoje podaci o tome da su stari Egipćani imali nekakvu napravu na dva točka koju je vozač pokretao nogama.

Bicikl se u pravom smislu prvi put pojavio 1817. godine. Tada je jedan Nemac, baron Karl von Drais, izmislio mašinu koji je po svom imenu nazvao draisienne. Dva točka na dreisienni su bila spojena drvenom šipkom. Vozač se delom oslanjao na drveni oslonac za ruke što se nalazio na prednjem delu dreisienne, a kretao se tako što se odbacivao od zemlje čas jednom čas drugom nogom.

Upravljao je pokrećući ručicu na prednjem točku koji se okretao oko sedišta. Budući da je ta mašina bila prilično skupa, dali su mu nadimak – kicoški konj. Oko 1840. godine Škot Macmillan je uzeo staru dreisiennu i na osovinu zadnjeg točka stavio koleno, koje je spojeno polugom i bilo povezano sa prednjim pedalama. Vozio se na tome toliko brzo da su ga uhapsili zbog besne vožnje!

Ime bicikl po prvi put je upotrebljeno 1865. godine. Francuz Lallement je pričvrstio koleno i pedale za prednji točak jednog velosipeda koji je ličio na dreisiennu. Takav su bicikl ljudi nazvali truckalo, jer je imao drveni okvir i gvozdene točkove. Godine 1868. počeli su se upotrebljavati laki točkovi od metala sa žičanim prečagama i tvrdim gumama. Ubrzo posle toga pojavio se novi tip bicikla, kod kojeg je prednji točak, koji je do tada bio iste veličine kao zadnji, postajao sve veći i veći. Jednim okretom pedala pričvršćenih za njegovu osovinu bicikl se pomerao dalje nego ranije. Kod nekih modela prednji točak je bio visok 1,5 metara, pa i viši, dok je zadnji u prečniku imao samo 30 centimetara! Vozač je sedeo visoko, na velikom prednjem točku. Ako nije bio naročito vešt, često mu se događalo da glavačke preleti preko upravljača.

Na kraju je, 1885. godine, napravljen savremeni bicikl kod kojega su točkovi bili iste veličine, a vozačevo sedište bilo je blizu zadnjeg točka. Budući da je zupčanik na pedalama mnogo veći nego onaj na zadnjem točku, točak može pri svakom okretaju pedala, preći istu dužinu koju bi prelazio i onaj opasno velik točak. Od tada su napravljena mnoga poboljšanja i tako je nastao ovaj naš današnji bicikl.

Danas su prema razlici u konstrukciji najčešće korišćeni sledeći modeli: Gradski bicikl, koji se često proizvodi u muškoj i ženskoj varijanti, a razlika je u uglu poprečne cevi na okviru. Ovi bicikli često imaju dodatnu opremu radi udobnosti vožnje, kao što su blatobrani, svetla, korpa za stvari i sl.

Drumski bicikl, specifičnog savijenog oblika upravljača, najčešće vrlo tankih guma i oslobođen dodatne opreme radi smanjenja težine. Ovi su bicikli najčešće i najbrži, zbog male težine i malog otpora podloge.
Brdski bicikli, s ravnim upravljačem, čvrstim kosturom najčešće od cevi većeg profila nego li drumski, u većini verzija i s prednjim i/ili zadnjim amortizerima koji amortizuju udarce koji nastaju na neravnim terenima. BMX je specifična izvedba bicikla manjih točkova i jednostavne konstrukcije.

 

Izvor: opusteno.rs

Komentari
Ucitavanje...