Empatija, uživljavanje u stanje drugog, zasnovana je na sposobnosti da se svet vidi očima druge osobe, iz njenog ugla, a tu veštinu deca usvajaju od četvrte do pete godine. Ipak potpuna “saosecajnost” podrazumeva i sposobnost prilagodjavanja sopstvenih emocionalnih odgovora, vodjenja racuna o tome kako se drugi osećaju, shvatanje njihovih potreba i poštovanje različitih mišljenja.
Istraživanja pokazuju da je sve ove veštine moguće naučiti, ili makar podstaći njihov razvoj.
Na primer, primećeno je da razgovor o osećajnim stranama neke priče ili bajke s decom starijom od sedam godine kod njih podstiče saosećanje, a isto važi i za vežbu tokom koje deca razmišljaju kako bi druge osobe mogle da se osećaju u nekoj prilici. Osim toga, deca su sklona tome da usvajaju vrednosti koje imaju njihovi roditelji. Drugim rečima, ako roditelji po svaku cenu neprekidno teže slavi, akademskim uspesima i materijalnom bogatstvu, nije previše verovatno da će njihova deca ceniti saosećajnot.
Dakle, podučavanje pojmu saosećanja počinje tako sto se ova osobina pokazuje. Deca koja osećaju sigurnost, i to da neko brine o njima najverovatnije će pokazivati saosecaćanje.
Izvor: Politikin Zabavnik.