Teorija relativiteta je teorija o opštoj zakonitosti prostornih i vremenskih odnosa u prirodi, po kojoj je brzina svetlosti apsolutna i postojana veličina, dok je svako kretanje u vremenu i prostoru relativno, zavisno od sistema u kojem se posmatra i meri.
Na taj način dolazi do svog objašnjenja delovanja gravitacione sile: masa zakrivljuje prostor koji zauzima i menja vreme, tako da druga tela u tom prostoru moraju da zakrivljuju svoje putanje ili da se pravolinijski ubrzavaju, što je u stvari jednako delovanju gravitacione sile.
Polazeći od Njutnovog univerzalnog zakona gravitacije, Ajnštajn je smatrao da su prostor i vreme povezani. Za Njutna je gravitacija samo sila koja privlači dva tela, dok je Ajnštajn postavio hipotezu koja je posledica pojave koju je nazvao zakrivljenjem prostor-vremena. Prema njegovoj opštoj teoriji relativiteta, svemir se zakrivljuje u prisustvu objekata koji imaju masu.
Među glavne potvrde opšte teorije relativiteta ubrajaju se pojava savijanja putanje svetlosti u blizini masivnih nebeskih tela, kao i pomeranje perihela Merkurove orbite, koje ranije nije moglo da bude objašnjeno na osnovu klasične Njutnove mehanike. Opšta teorija relativiteta predstavlja aktuelni opis gravitacije u modernoj fizici.