Nova knjiga velike ruske književnice Ljudmile Ulicke Sveto smeće upravo je objavljena u izdanju Arhipelaga u ediciji Znakovi u prevodu Nede Nikolić Bobić.
Sveto smeće je nesvakidašnja knjiga autobiografskih priča i eseja u kojima Ulicka govori o mnogim pitanjima o kojima većina današnjih pisaca ćuti kako u književnosti, tako i u javnom životu. Retko kada u modernoj književnosti pisci otvore vrata svog sveta (svog ličnog i porodičnog, prijateljskog i društvenog, književnog i filozofskog sveta) kao što je to učinila Ljudmila Ulicka u svojoj knjizi Sveto smeće.
drugim, za razgovorom, za ljudskom slobodom.
– Snažna humanistička vitalnost i vedrina uprkos svemu probijaju sa svake stranice ove neobilne knjige u kojoj Ljudmila Ulicka pripoveda čudesno i iskreno, ispovedno i neponovljivo – kaže pisac i glavni urednik Arhipelaga Gojko Božović povodom ove knjige. Na početku knjige Sveto smeće Ljudmila Ulicka piše:
– Kada čistiš pisaći sto od gomile ispisane hartije, u knjizi počinje tvoj vlastiti život. Pre svega nekoliko nedelja rastala sam se od novog romana, i zanimljivo mi je do smrti šta će biti dalje. Ubrzo potom ona dodaje jedan zapis o vremenu, što je tema kojoj će se često vraćati u ovoj knjizi o minulom i o sadašnjem životu:
– Postoji jedan kvalitet u vremenu: ono se ubrzava s godinama. U detinjstvu se svaka godina vuče beskonačno, beskrajno ti dugo traje šesta godina i nikako da dođe sedma, kad će nastati drugi život, škola… A što bliže starosti, brže otpadaju listići kalendara. Dok si trepnuo – ponedeljak, još jednom trepneš – opet decembar… Ljudmila Ulicka je jedan od vodećih pisaca savremene svetske književnosti.
Odavno je samo pisac priča, romana i eseja o književnosti i savremenosti. Ulicka živi u Moskvi. U izdanju Arhipelaga objavljena su tri velika romana Ljudmile Ulicke Slučaj Kukocki, Zeleni šator i Jakovljeve lestve u kojima je stala uzbudljiva epoha ruskog i sovjetskog XX veka.