Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 10. decembar za Dan ljudskih prava 1950. godine kako bi skrenula pažnju „naroda sveta“ na dve godine ranije potpisnu Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, kao prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava.
Deklaracija po prvi put u istoriji čovečanstava proklamuje zajedničke standarde ljudskih prava koje treba da postignu svi narodi i sve nacije sveta, „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“ određuje prvi član deklaracije. Nije bila pravno obavezujuća već više deo međunarodnog običajnog prava sve do Međunarodne konferencije UN o ljudskim pravima 1968. godine kada je odlučeno da deklaracija predstavlja obavezu za sve članice međunarodne zajednice.
Pored ovog globalnog nivoa zaštite ljudskih prava koji se ostvaruju kroz instrumente UN za razvoj i zaštitu ljudskih prava na evropskom regionalnom nivou od naročitog je značaja Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Saveta Evrope, doneta 1950. godine koja ne samo da štiti osnovna ljudska prava i slobode već ustanovljava i mehanizam nadzora nad njihovim ostvarivanjem i zaštitom.
Ove godine Međunarodni dan ljudskih prava posvećen je obeležavanju 20 godina od osnivanja Kancelarije visokog komesara UN, 21. decembar 1993. godine. Generalna Skupština UN osnovala je ovaj organ postupajući po preporukama usvojenim na Svetskoj konferenciji o ljudskim pravima održanoj nešto ranije u Beču, kada je usvojena Bečka deklaracija i program akcije koji označavaju jačanje daljih napora u zaštiti i promovisanju ljudskih prava u svetu. Visoki komesar za ljudska prava deluje kao snažan autoritet i glas žrtvi,zalaže se da standardi ljudskih prava budu sprovedeni kroz programe UN kako bi mir i sigurnost, razvoj i ljudska prava kao tri najzačajnija stuba sistema UN bili međusobno povezani i usloveljeni.
U svetu je proteklih 20 godina došlo do temeljnog napretka u unapređenju prava žena, razvoja međunarodnog prava za utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava, zašti i promociji prava marginalizovanih grupa i mnogo veće razumevanje univerzalnosti i nedeljivosti ljudskih prava.
Kao članica Ujedinjenih nacija Republika Srbija nastoji da doprinese unapređenju tolerancije, jednakosti i ravnopravnosti i da obezbedi zaštitu ljudskih prava. “Srbija je postigla napredak u oblasti poštovanja ljudskih prava, pozitivan je znak što vlasti pristupaju pitanjima ljudskih prava na miran i pragmatičan način”, naglasila je prilikom posete Republici Srbiji juna ove godine Visoka komesarka UN za ljudska prava Navi Pillay, navodeći da je svesna da se Srbija suočava sa izazovima koji zahtevaju značajne napore i resurse, kao recimo pitanje prava na hiljade interno raseljenih lica i izbeglica, nezaposlenih i prava manjina.
Veliki broj dobijenih preporuka koje se odnose na zabranu diskriminacije, unapređenje položaja prava nacionalnih manjina, dece i osoba sa invaliditetom, rodnu ravnopravnost, sprečavanje nasilja u porodici, sprečavanje trgovine ljudima Republika Srbija već sprovodi. Takođe, istakla je da u Repbulici Srbiji još uvek postoje problemi koje treba prevazići i koji se odnose na položaj Roma, osoba sa invaliditetom, novinara i branitelja ljudskih prava, izbeglica i interno raseljenih lica. Pored toga, ukazala je da treba preduzeti odgovarajuće mere u cilju garantovanja slobode okupljanja, pre svega, LGBT osoba, kao i rešavanja pitanja nasilja u porodici.
Izvor: ljudskaprava.gov.rs