Nedelju dana nakon što je objavljen rat između Velike Britanije i Nemačke, žene u Londonu stajale su u redu ispred britanskog Crvenog krsta, kako bi dobile ratna zaduženja.
Tridesetosmogodišnja Britanka neobičnog duha, najpre je angažovana pri britanskoj bolničkoj misiji Svetog Jovana, stacioniranoj u Valjevu, gde je usred sveg užasa obolela. Preležala je pegavi tifus. Nakon toga stupa u Gvozdeni puk Knjaz Mihajlo Moravske divizije.
Flora je bila uvažavana i od Srpskog naroda, a njena naklonost prema srpskom narodu je išla do te mere da je samo nekoliko meseca nakon boravka u Srbiji naučila naš jezik i nakon rata odlučila da ostane i živi u Beogradu.
Flora je 1922. godine demobilisana i privremeno vraćena u Englesku. Međutim, vezanost za jednu zemlju je bila jača, pa se ubrzo vraća u Srbiju i udaje za belogardijevskog generala Jurija Judeniča. Neverovatna priča iz života ove Britanke je i to da je prva žena koja je u Beogradu vozila taksi.
Kada je izbio Drugi svetski rat, Flora je opet ušla u uniformu, ali su je Nemci uhapsili i bacili u tamnicu. Oslobođena je nakon 11 dana. Smrt je ipak dočekala u Engleskoj, iako joj se u srcu uvek vraćala nostalgija za Srbijom