DOM KULTURE STUDENTSKI GRAD
9-27. oktobar 2018, Velika galerija
Otvaranje u utorak 9. oktobra u 19.00
BOJAN MILIJEVIĆ ASTERIAN – FUTUROGRAFIJA
FUTUROGRAFIJA
Na prelasku iz doba mesa i kože u doba ideja i simbola preskočeno je nekoliko koraka. To su čudna međudoba, mešavine mesa i silikona, mentalnih implanata, epiderma i holograma. Nepraktični identiteti, nametljivi u svojoj pojavnosti i još užasniji u svojoj kratkotrajnosti i odsustvu dubine, a tako živi i slepi i srećni, menjaju se, prilagođavaju institucijama, događajima, i sopstvenom ćefu.
Izložba Futurografija predstavlja trideset novih grafika velikog formata Bojana Milojevića – Asteriana, ilustratora i grafičkog dizajnera koji crta i piše naučno fantastične stripove. Pored osnovne konstrukcije prizora u vidu jakih kontrasta na grafikama se mogu zapazati polja/oaze sačuvane za boju. Motivi najpre dolaze iz polja anticipacije, iz sfere naučne fantastike i šire – fantazije, ali i iz sfere buke i meteža underground estetike. Iz te dve oblasti, jedne koja još uvek ne postoji (sf) i druge (underground), koja jedva da postoji ili postoji privremeno, dolaze gradivni elementi za jedan oštar i hladan svet racionalnosti, svet koji je takođe i svet apsurda i znatiželje. Ruku pod ruku, transhumanistički prizori novog sveta, nelogična arhitektura, neosapiensi, zaumni hologrami, opskurni singulariteti i katastrofične vizije mutantskih klanica nagađanjem razotkrivaju skelet novog doba. Naznačeni i naslućeni, visoko šifrovani i zamućeni, nacrti iz suterena limbičkih mreža bića demonstriraju neophodnost suženja svesti kao uslova ljudskog postojanja i pokazuju smer za prevazilaženje ograničenja kroz gotovo fanatičnu veru u nove slobode i sposobnosti koje bi nove tehnologije trebalo da otključaju. Ovo su grafike obećanja, najave promena, duhovne, biološke, hemijske i energetske revolucije, dalje pokazuju redukciju – kao sveti imperativ svakog komunikacijskog oružja, viralnost i neophodnost prihvatanja, odbacivanje kao neophodnost rasta. Cyberpunk, psychopunk, raypunk se alhemijski rastapaju u apstrahovanju jer budućnost uvek mora biti iza ćoška, a ne evidentna. Ljudska memorija je augmentovana, izazvana, a ovo su dokazi njene fluidnosti, tehnovizije kiborga, bajalice droida druida, upozorenja iz daleke budućnosti.
Ovo što crtam su specijalni prizori koji prelamaju priču neke epizode stripa, posebni kadrovi koji razotkrivaju neku misteriju koju su autori stripa, gradeći kičmu priče, odgađali kroz stotine stranica, misteriju koja je rasla njhovom sposobnošću da zaintrigiraju i održavaju našu radoznalost. Iz kadra u kadar nekog stripa smenjuju se razgranati oblaci razgovora, šetnje, silaženje niz stepenice, pozivanje taksija, juranjava kolima, istresanje pepela cigarete u pikslu, a onda – BUM! preko cele strane ili čak dve: gigantska laboratorija ispod površine zaleđenog jezera, raspeti sajber Hrist skriven u glavi Statue Slobode, horda ljigavih mutanata koja vrišti dok se davi u fekalijama, sve ono što smo naslućivali ili nismo ni sanjali, konačni ključ. Monstruozna kompresija senzacionalnog u trenutku razotkrivanja, prelomne akcije, prizor nemogućeg, i mogućeg i nemogućeg u klinču u grču u ljubavnom zagrljaju. Da bi takve stranice bile posebne, potrebno je najpre preći preko svih onih običnih koje nam pripremaju mesto za nju, one sve osmišljavaju, kontekstualizuju, prodaju nam osećaj realnog. Kvalitetna odmerena kompresija, iznenada ustupa mesto bilbordskoj nametljivosti, priča se transformiše a radnja ubrzava. Takvi trenuci su posebni, samo njih pokušavam da gradim kroz svoje grafike, i dalje, kako više takvih prizora sjediniti, ogoliti, kompresijom naći obličje tvde srži, osnovu osnove.
Svestan sam snage iluzije ali nemam vremena za komponovanje savršene predstave jer me pritiskaju stvari koje tek treba da nacrtam, tako da mi je dovoljno da neke ideje dovedem u izvestan sklad, najčešće ne tražeći najuverljiviju scenu, nekada čak i bežeći od nje. Oslanjam se na čovekov refleks da spaja i klasifikuje stvari, tako paradoksalno stvarajući čvršće vezivno tkivo apstrahovanih crteža, možda čak i čvršću konstrukciju od konstrukcije fotorealističnih slika, jer kod njih su stvari očigledne, jednostavno bačene posmatraču u krila ili pod noge dok kod kodifikovanih prizora posmatrač mora da odvoji više pažnje, mora svojom pažnjom da otkupi i zaradi sliku, da izgradi svoj sud.
Bojan Milojević Asterian (1985) završio je visoku školu strukovnih studija – Beogradsku politehniku na smeru za grafički dizajn. Bavi se ilustrovanjem knjiga, crtanjem stripova i grafičkim dizajnom. Objavljivao je svoje radove najpre u fanzinima i samizdatima a potom i u strip antologijama, novinskim i umetničkim časopisima u Srbiji i inostranstvu. Redovno posećuje i učestvuje na sajmovima, festivalima, izložbama i radionicama koje se bave stripom, ilustracijom i drugim vizuelnim umetnostima.
Izložba najavljuje 9. Festival nesvrstanog stripa Novo Doba koji se od 10 – 14. oktobra dešava na više lokacija u Beogradu.
Radno vreme Velike galerije: svakog dana osim nedelje od 17.00 – 21.00
Ulaz slobodan
Izvor: DKSG