Sladoled je definitivno jedna od omiljenih poslastica mnogih ljudi, pogotovo u toku leta, kada predstavlja osveženje.
Ova poslastica je i svojevrsan izum, pa je to razlog zbog kog je čovečanstvo dugo čekalo na njega. Međutim, sladoled ipak ima dužu istoriju nego što se misli.
Prvi Evropljanin koji je imao priliku i čast da proba sladoled je Marko Polo. On je o ovoj poslastici pisao u svom putopisu, gde je naveo da se “sladoled” služio na dvoru Kublaj-kana.
Na engleski dvor je sladoled stigao u 17. veku. Na jednom od prijema kralja Čarlsa Drugog njegov kuvar iz francuske napravio je ovu poslasticu za goste, koji su – naravno – bili oduševljeni. Osim njih i kralj Čarls je bio oduševljen ovim slatkišem do te mere da je želeo ljubomorno da ga sačuva samo za sebe. Zbog toga je dao veliku sumu novca svom kuvaru kako bi bio siguran da će se sladoled služiti samo na njegovom dvoru i da će recept ostati tajna.
Industrijalizacija sladoleda počela je u Americi polovinom 19. veka. Ovo se desilo zahvaljujući konstruisanju prve mašine za pravljenje sladoleda. Ovu mašinu je izmislila Nensi Džonson 1846. godine. Jednostavan dizajn i praktičnost mašine je razlog zbog kog se slične mašine mogu videti i danas u nekim poslastičarnicama.
Početkom 20. veka javili su se različiti oblici sladoleda, pa je tada izmišljen i kornet, a zatim i sladoled na štapiću.
Sladoled na štapiću je nastao nešto kasnije. Naime, smislio ga je vlasnik poslastičarnice u Ajovi – Kris Nelson. On je na ideju o sladoledu na štapiću došao tako što je jedna od njegovih redovnih malih mušterija imala uvek problem pri izboru između čokoladice ili sladoleda. Tada je Nelson našao način da objedini i sladoled i čokoladu, pa je napravio sladoled na štapiću koji je bio preliven čokoladom. Ova poslastica je nastala 1934. godine.
Izvor: edukacija.rs